Pokazatelj mira | Potoci

---

Osna(žene)

_{Autor teksta: Mirza Lalić}

Položaj žena u savremenom demokratskom svijetu gotovo da više nije tema iz razloga jer su žene dosegle nivo emancipacije i ravnopravnosti tako da ta tema ne dominira. U Bosni i Hercegovini tu oblast je potrebno zakonski regulisati, ali i praktično pokazati i dokazati. Kada svemu tome dodamo i činjenicu da je Bosna i Hercegovina, grad Mostar i a mjesto Potoci puno propatilo zbog ratnih dešavanja te da su mnogima još uvijek svježe rane, a posebno žrtvama na svim stranama, onda se to odražava na sve sfere društva, pa i na oblast ravnopravnosti i položaja žena.

Kroz svoje životno iskustvo, ali i bogat radni vijek kroz angažman u Službi društvenih djelatnosti bivše općine Mostar Sjever, a posebno u radu u kulturi, uvidio sam da položaj žena zaista nije na zadovoljavajućem nivou, ali isto tako da smo i dalje društvo u tranziciji koje je na prekratnici da li će biti društvo podjela ili društvo koje će biti primjer zajedništva i pomirenja.

Vodeći se time, a s obzirom da imam nešto više slobodnog vremena jer sam u penziji, odlučio sam napisati projekat zajedno sa svojim saradnicama i saradnicima iz Kulturno-umjetničkog društva Bijelo Polje koji podrazumijeva okupljanje žena svih nacija i opredjeljenja iz našeg mjesta u zajedničku ‘sekciju žena’ koje će organizovati edukativne radionice, seminare, predavanja, interaktivne razgovore, informativne sesije i slično.

Nakon što je naš projekat finansijski i logistički podržan od naših prijatelja, sponzora i donatora, pozvali smo desetine žena svih nacionalnosti, vjerskih, kulturnih, ideoloških, političkih i drugih uvjerenja na prvi sastanak na kojem smo dogovorili metodologiju rada. Dogovorili smo termine naših narednih sastanaka i redoslijed održavanja radionica i edukacija koje će držati žene koje čine tu sekciju. Time smo dodatno osnažili položaj žena, ali i zajedništvo, te smo ih motivisali da se unapređuju u svojim oblastima, jer su tu doktorice, profesorice, učiteljice, kulturne radnice, domaćice, i slično.

Upravo je ta raznolikost nešto što me ispunjava kao dugogodišnjeg kulturnog i društvenog radnika i aktivistu. Zajedno sa prijateljima i saradnicama/saradnicima uspio sam ujediniti žene iz različitih profesija i branši i različitih nacionalnosti i uvjerenja kako bi se zajedno educirale, družile i osnaživale. Posebno je lijep osjećaj kada domaćica uči ostale žene o nekom novom receptu za kolač, kada doktorica podučava druge žene načinima vršenja samopregleda i pregleda kako bi prevenirali neka oboljenja ili kada učiteljica podučava druge žene koje su roditeljke i čija djeca idu u školu na koji način trebaju podučavati svoju djecu. I sve to uopšte se ne osvrćući i ne gledajući na to kako se neka žena zove.

Rezultat upravo ovog projekta jeste povećan stepen edukovanosti i znanja žena iz brojnih oblasti koje smo spomenuli, povećan stepen znanja o zakonskim normativama, o novim receptima, o zdravlju i prevenciji bolesti, o pedagoškim standardima, o rodnoj ravnopravnosti, nasilju u porodici i drugim oblastima.  Ja, kao penzioner iza kojeg je već sedam decenija života i više od 5 decenija aktivnog društvenog rada u zajednici, sam ispunjen kao malo dijete kroz ovaj projekat.