How can we build peace if we don’t know what it looks like?
Everyday Peace Indicators (EPI) values the voices of local people to decide what peace looks like in specific contexts. After all, these residents actually live with the situations that are built after war and know best what works well and what is missing.
For this reason, from 2021 to 2023, EPI conducted participatory research in seven representative Mostar communities: Bijeli Brijeg, Blagaj, Cernica, Cim, Podhum, Potoci and Zalik. These communities (mjesne zajednice) were urban and rural, central and perifieral, and with different ethnic demographics.
We asked over 300 Mostarians about their daily experiences of peace and life together and collected over 2000 indicators of peace and life together.’
For example, an increase in life together might look like: no more plastic bags ‘decorating’ the trees along the Radobolja river in Podhum; no longer seeing abandoned animals at Bunica in Blagaj; having a pool in Potoci; Cim residents caring for its basilica; lighting installed at Bulevar’s ‘circle’; young people hanging out at Nina’s café in Bijeli Brijeg; and a new clinic opening in Zalik.
Mostarians expressed concerns related to well-being and lifestyle more than traditional peace building concerns (political, justice or security issues). For example, city-wide and neighbourhood infrastructure and public space were two common priorities in all communities; e.g. rebuilding the ruins from the war, better handling of trash, more street lighting, more sports facilities, better rain drainage, resolving parking issues. However, politics and identity do seem to shape how people view these development issues: e.g. ‘There is a common library on both sides of Mostar’; ‘Both areas of the city are constructed equally’. These and other indicators suggest that development for a higher quality of life may be key to understanding how Mostar’s communities perceive themselves and their social relations.
Mostar is infamous for being a case study (grad slučaj) of a divided city in Bosnia and Herzegovina and its bridge a symbol of efforts to rebuild relations. While visible and invisible signs of the war do remain, EPI’s research contests this simplistic picture, three decades after war’s end. These photo stories intimately illustrate actual contemporary life in Mostar, one of the few pluralist cities left in the country.
Everyday Peace Photo Stories
This gallery of 65 photo stories features the work of citizen photographer-researchers. It showcases personal photo stories about these everyday signs of peace and life together in seven Mostar communities.
EPI’s Photo story exhibition was displayed in a city bus from 15-18 February 2024, which was parked in a central urban location and then travelled to peripheral, rural communities. Visitors to the exhibit experienced a soundtrack of everyday Mostar noises – river water flowing, traffic and people talking in cafés – and could browse the 21 select photo stories from all seven neighbourhoods.
Photos by Vanja Čelebičić
Exhibition visitors from Mostar expressed their interest in the priorities of their fellow citizens but also these personal accounts which illustrate why these are significant to them. In numerous cases, visitors said they had similar experiences: e.g. of having the same friends after the war as before. Mostarians highlighted that this was the first time since the war that they were asked for their concerns as communities. Too often local priorities come from government or international donors rather than citizens themselves.
EPI’s community research was conducted to inform the project Mostar: Spaces to Activate and Rejuvenate, funded by the UK government. The local, everyday indicators and priorities helped guide the project’s decisions around infrastructural interventions in public spaces throughout Mostar as well as its grant scheme for cultural, cross-community initiatives.
Here you can read a short report about the findings of EPI’s research in Mostar:
Kako možemo graditi mir ako ne znamo kako on izgleda?
Everyday Peace Indicators (Svakodnevni pokazatelji mira) smatra da lokalni ljudi imaju pravo odlučivati o tome kako izgleda mir u određenom kontekstu. Upravo oni žive u situacijama koje su nastale nakon rata i najbolje znaju što funkcionira, a čega nedostaje.
Iz tog razloga EPI je u razdoblju od 2021. do 2023. godine proveo participativno istraživanje u sedam reprezentativnih Mostarskih mjesnih zajednica: Bijeli Brijeg, Blagaj, Cernica, Cim, Podhum, Potoci, Zalik. Ove zajednice su urbanog i ruralnog tipa, centralne i okolne te s različitom etničkom demografijom.
Pitali smo preko 300 Mostaraca o njihovim svakodnevnim iskustvima mira i zajedničkog života i prikupili preko 2000 indikatora mira i zajedničkog života.
Poboljšanje zajedničkog života moglo bi izgledati ovako: drveće oko Radobolje u Podhumu nije ‘okićeno’ plastičnim kesama; više se ne viđaju napuštene životinje na Bunici u Blagaju; u Potocima postoji bazen; Cimljani održavaju svoju baziliku; postavljena rasvjeta u ‘krugu’ na Bulevaru; mladi se druže u Nininom kafiću na Bijelom Brijegu; i otvorena nova ambulanta u Zaliku.
Zabrinutost Mostaraca uglavnom je bila vezana za dobrobit i stil života, više nego za sigurnosna i politička pitanja. Infrastruktura i javni prostor na nivou grada i mjesnih zajednica bili su dva zajednička prioriteta u svim zajednicama; npr. ponovna izgradnja ruševina iz rata, bolje upravljanje otpadom, više ulične rasvjete, više sportskih objekata, bolja odvodnja oborinskih voda, te rješavanje problema parkiranja.
Međutim, čini se da politika i identitet oblikuju način na koji ljudi gledaju na pitanja u oblasti razvoja: npr. ‘U Mostaru postoji zajednička javna biblioteka za obje strane’; ‘Oba dijela grada su jednako izgrađena’. Ovi i drugi pokazatelji sugerišu da bi razvoj u cilju postizanja većeg kvaliteta života mogao biti ključan za razumijevanje načina na koji lokalne zajednice u Mostaru doživljavaju sebe i svoje društvene odnose.
Mostar je zbog svoje podijeljenosti u Bosni i Hercegovini poznat kao “grad slučaj”, a njegov most simbol je nastojanja da se odnosi ponovo izgrade. Dok vidljivi i nevidljivi znakovi rata i dalje ostaju prisutni, istraživanje EPI-ja, tri decenije nakon završetka rata, osporava tu pojednostavljenu sliku grada. Ove foto priče intimno prikazuju stvarni savremeni život u Mostaru, jednom od rijetkih pluralističkih gradova u zemlji.
Foto priče o svakodnevnom miru
Ova galerija sadrži 65 foto priča koje su napravili građani u ulozi fotografa-istraživača. Galerija prikazuje lične foto priče o svakodnevnim znakovima mira i zajedničkog života unutar sedam mostarskih zajednica.
EPI-jeva izložba foto priča bila je postavljena u gradskom autobusu od 15. do 18. februara 2024. Autobus je bio parkiran na centralnoj gradskoj lokaciji, a zatim putovao u okolne, ruralne zajednice. Posjetioci izložbe su uz zvuk svakodnevne mostarske buke – žuborenje rijeke, zvukove saobraćaja i ljudi koji razgovaraju u kafićima – mogli pogledati 21 odabranu foto priču iz svih sedam zajednica.
Autor fotografija Vanja Čelebičić
Posjetioci izložbe iz Mostara iskazali su interes za prioritete svojih sugrađana, ali i lične pozadine priče koje objašnjavaju zašto su im oni značajni. U brojnim slučajevima posjetioci su rekli da su imali slična iskustva: npr. imali su iste prijatelje nakon rata kao i prije rata. Mostarci su istaknuli da je ovo prvi put nakon rata da su oni upitani u vezi interesa svoje zajednice. Prečesto lokalni prioriteti dolaze od vlasti ili međunarodnih donatora, a ne od samih građana.
EPI-jevo istraživanje zajednice provedeno je kao izvještaj u sklopu projekta Mostar: Prostori koji pokreću koji financira vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Lokalni, svakodnevni pokazatelji i prioriteti pomogli su u donošenju projektnih odluka o infrastrukturnim intervencijama u javnim prostorima širom Mostara, kao i raspodjeli grant sredstava za kulturne inicijative među zajednicama.
Na sljedećim linkovima možete pročitati kratko izvješće o EPI-jevom istraživanju u Mostaru:
Mostar Photo Stories 